Proces kupoprodaje najčešće ide ovim redom:

1. Izbor nekretnine (samostalno ili preko agencije).
2. Provjera vlasništva i dokumentacije — list nepokretnosti, tereti, građevinska i upotrebna dozvola.
3. Predugovor (nije obavezan, ali je čest) uz uplatu kapare.
4. Glavni kupoprodajni ugovor kod notara — obavezna notarska forma.
5. Plaćanje kupoprodajne cijene i poreza.
6. Upis novog vlasnika u katastar — tek tada ste formalno vlasnik.

Uobičajene poreske obaveze su:

• Porez na promet nepokretnosti (plaća kupac, 3-6% u zavisnosti od vrijednosti nekretnine).
• PDV (21%) — samo kod kupovine nove nekretnine direktno od investitora; tada se ne plaća porez na promet.
• Porez na kapitalnu dobit (15%) — plaća prodavac na zaradu, ako nekretninu prodaje u roku kraćem od 5 godina; nakon 5 godina vlasništva obično postoji oslobađanje.
• Uz to postoji i godišnji porez na imovinu, koji plaća vlasnik svake godine.

Kupoprodajni ugovor mora biti sastavljen kao notarski obrađena isprava, inače nema pravno dejstvo.
Ugovor obavezno sadrži:

• tačan opis nekretnine (parcela, površina, adresa),
• podatke o kupcu i prodavcu,
• kupoprodajnu cijenu i način plaćanja,
• izjavu da li je nekretnina slobodna od tereta,
• ko snosi poreze i troškove.

Notar provjerava identitet stranaka, vlasništvo u katastru i pravnu ispravnost ugovora, te vrši ovjeru. Ako stranka ne govori jezik, prisutan je sudski tumač.

Ne, angažovanje agenta nije obavezno, ali može biti veoma korisno.
Licencirana agencija može pomoći oko:

• pronalaska kupca ili nekretnine,
• provjere dokumentacije,
• pregovora o cijeni,
• organizacije potpisa kod notara i prikupljanja papira.

Proviziju agenciji plaća prodavac.

Da, strani državljani mogu kupovati nekretnine u Crnoj Gori:

• Stanovi i apartmani — bez posebnih ograničenja.
• Kuće i zemljište — moguće su određene restrikcije, naročito za zemljište, koje se često rješavaju preko osnivanja firme u Crnoj Gori ili provjere reciprociteta.

Vlasništvo nad nekretninom može biti osnov za dobijanje privremenog boravka, koji se obično izdaje na godinu dana i može se obnavljati, uz ispunjenje uslova (dokaz o vlasništvu, sredstvima, osiguranju itd.).

Pored cijene nekretnine i poreza, treba uračunati:

• Notarske takse (zavise od vrijednosti nekretnine, najčešće nekoliko stotina eura).
• Takse za upis u katastar i izdavanje lista nepokretnosti (relativno simbolične).
• Sudskog tumača za strane državljane (ako ne govore jezik).

Po potrebi: advokata, geodetu, procjenitelja, troškove stambenog kredita i kasnije osiguranje imovine.

Osnovni dokument je List nepokretnosti iz katastra, u kojem piše:

• ko je vlasnik,
• da li postoje hipoteke, zabilježbe sporova ili druga ograničenja.

Uvijek tražite svjež list nepokretnosti i, ako nešto nije jasno, konsultujte notara ili pravnika. Notar je dužan da na sam dan potpisa ugovora ponovo provjeri stanje u katastru.

Nakon potpisa kupoprodajnog ugovora i plaćenog poreza:

1. Notar ili kupac podnose zahtjev za uknjižbu u katastar.
2. Katastru se dostavljaju: ovjeren ugovor, dokaz o plaćenom porezu i lični dokumenti.
3. Nakon obrade predmeta, katastar donosi rješenje i upisuje kupca kao novog vlasnika.
4. Kupac dobija novi List nepokretnosti na svoje ime — tu je prenos vlasništva u potpunosti završen.

Tek nakon uknjižbe u katastar, kupac je formalno i pravno vlasnik nekretnine.